šapùtati
šapùtati () nesvrš. 〈prez. šàpućēm, pril. sad. šàpućūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šaputati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šapućem |
| 2. | šapućeš |
| 3. | šapuće |
| množina | |
| 1. | šapućemo |
| 2. | šapućete |
| 3. | šapuću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šaputat ću |
| 2. | šaputat ćeš |
| 3. | šaputat će |
| množina | |
| 1. | šaputat ćemo |
| 2. | šaputat ćete |
| 3. | šaputat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šaputah |
| 2. | šaputaše |
| 3. | šaputaše |
| množina | |
| 1. | šaputasmo |
| 2. | šaputaste |
| 3. | šaputahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šaputao sam |
| 2. | šaputao si |
| 3. | šaputao je |
| množina | |
| 1. | šaputali smo |
| 2. | šaputali ste |
| 3. | šaputali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šaputao |
| 2. | bio si šaputao |
| 3. | bio je šaputao |
| množina | |
| 1. | bili smo šaputali |
| 2. | bili ste šaputali |
| 3. | bili su šaputali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šapući |
| množina | |
| 1. | šapućimo |
| 2. | šapućite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šapućući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šaputao, šaputala, šaputalo | |
| šaputali, šaputale, šaputala | |
Definicija
govoriti šapatom; šaptati
Etimologija
✧ vidi šȁpāt
