šanžírati1
šanžírati1 dv. 〈prez. šànžīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
šanžirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | šanžiram |
2. | šanžiraš |
3. | šanžira |
množina | |
1. | šanžiramo |
2. | šanžirate |
3. | šanžiraju |
futur | |
jednina | |
1. | šanžirat ću |
2. | šanžirat ćeš |
3. | šanžirat će |
množina | |
1. | šanžirat ćemo |
2. | šanžirat ćete |
3. | šanžirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | šanžirah |
2. | šanžira |
3. | šanžira |
množina | |
1. | šanžirasmo |
2. | šanžiraste |
3. | šanžiraše |
aorist | |
jednina | |
1. | šanžirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | šanžirao sam |
2. | šanžirao si |
3. | šanžirao je |
množina | |
1. | šanžirali smo |
2. | šanžirali ste |
3. | šanžirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam šanžirao |
2. | bio si šanžirao |
3. | bio je šanžirao |
množina | |
1. | bili smo šanžirali |
2. | bili ste šanžirali |
3. | bili su šanžirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | šanžiraj |
množina | |
1. | šanžirajmo |
2. | šanžirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
šanžiravši | |
glagolski prilog prošli | |
šanžiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
šanžirao, šanžirala, šanžiralo | |
šanžirali, šanžirale, šanžirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
šanžiran, šanžirana, šanžirano | |
šanžirani, šanžirane, šanžirana |