šarírati
šarírati (što, ) dv. 〈prez. šàrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šarirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šariram |
| 2. | šariraš |
| 3. | šarira |
| množina | |
| 1. | šariramo |
| 2. | šarirate |
| 3. | šariraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šarirat ću |
| 2. | šarirat ćeš |
| 3. | šarirat će |
| množina | |
| 1. | šarirat ćemo |
| 2. | šarirat ćete |
| 3. | šarirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šarirah |
| 2. | šariraše |
| 3. | šariraše |
| množina | |
| 1. | šarirasmo |
| 2. | šariraste |
| 3. | šarirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | šarirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šarirao sam |
| 2. | šarirao si |
| 3. | šarirao je |
| množina | |
| 1. | šarirali smo |
| 2. | šarirali ste |
| 3. | šarirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šarirao |
| 2. | bio si šarirao |
| 3. | bio je šarirao |
| množina | |
| 1. | bili smo šarirali |
| 2. | bili ste šarirali |
| 3. | bili su šarirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šariraj |
| množina | |
| 1. | šarirajmo |
| 2. | šarirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šarirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| šariravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šarirao, šarirala, šariralo | |
| šarirali, šarirale, šarirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šariran, šarirana, šarirano | |
| šarirani, šarirane, šarirana | |
Definicija
knjiš. rij. praviti brazde, brazdati
Etimologija
✧ fr. charruer
