šȃntati
šȃntati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
šantati | |
prezent | |
jednina | |
1. | šantam |
2. | šantaš |
3. | šanta |
množina | |
1. | šantamo |
2. | šantate |
3. | šantaju |
futur | |
jednina | |
1. | šantat ću |
2. | šantat ćeš |
3. | šantat će |
množina | |
1. | šantat ćemo |
2. | šantat ćete |
3. | šantat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | šantah |
2. | šantaše |
3. | šantaše |
množina | |
1. | šantasmo |
2. | šantaste |
3. | šantahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | šantao sam |
2. | šantao si |
3. | šantao je |
množina | |
1. | šantali smo |
2. | šantali ste |
3. | šantali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam šantao |
2. | bio si šantao |
3. | bio je šantao |
množina | |
1. | bili smo šantali |
2. | bili ste šantali |
3. | bili su šantali |
imperativ | |
jednina | |
2. | šantaj |
množina | |
1. | šantajmo |
2. | šantajte |
glagolski prilog sadašnji | |
šantajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
šantao, šantala, šantalo | |
šantali, šantale, šantala |