Hrvatski jezični portal

šȅkel

šȅkel m

Definicija
1. pov. a. kod antičkih semitskih naroda jedinica težine za srebro, mjera vrijednosti robe b. od 2. st. pr. Kr. srebrni novac, srebrnjak u Judeji c. porez za uzdržavanje jeruzalemskog hrama d. od kraja 19. st. članski doprinos koji Židovi-cionisti daju cionističkom pokretu
2. novčana jedinica u današnjem Izraelu
Etimologija
hebr. šeqel: novčić ≃ šāqal: vagati