šȉbnuti
šȉbnuti svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. šȉbni, prid. rad. šȉbnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šibnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šibnem |
| 2. | šibneš |
| 3. | šibne |
| množina | |
| 1. | šibnemo |
| 2. | šibnete |
| 3. | šibnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šibnut ću |
| 2. | šibnut ćeš |
| 3. | šibnut će |
| množina | |
| 1. | šibnut ćemo |
| 2. | šibnut ćete |
| 3. | šibnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | šibnuh |
| 2. | šibnu |
| 3. | šibnu |
| množina | |
| 1. | šibnusmo |
| 2. | šibnuste |
| 3. | šibnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šibnuo sam |
| 2. | šibnuo si |
| 3. | šibnuo je |
| množina | |
| 1. | šibnuli smo |
| 2. | šibnuli ste |
| 3. | šibnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šibnuo |
| 2. | bio si šibnuo |
| 3. | bio je šibnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo šibnuli |
| 2. | bili ste šibnuli |
| 3. | bili su šibnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šibni |
| množina | |
| 1. | šibnimo |
| 2. | šibnite |
| glagolski prilog prošli | |
| šibnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šibnuo, šibnula, šibnulo | |
| šibnuli, šibnule, šibnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šibnut, šibnuta, šibnuto | |
| šibnuti, šibnute, šibnuta | |
Definicija
| 1. | (+ pren.) ukoriti (koga, što), udariti šibom; ošinuti, lupiti, mlatnuti, šinuti |
| 2. | () a. snažno izbiti iz čega; šiknuti b. žurno poći, uputiti se u nekom smjeru; nagrnuti, jurnuti c. proletjeti fijučući kao šiba po zraku |
Etimologija
✧ vidi šȋb
