bȍćati se
bȍćati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
boćati | |
prezent | |
jednina | |
1. | boćam |
2. | boćaš |
3. | boća |
množina | |
1. | boćamo |
2. | boćate |
3. | boćaju |
futur | |
jednina | |
1. | boćat ću |
2. | boćat ćeš |
3. | boćat će |
množina | |
1. | boćat ćemo |
2. | boćat ćete |
3. | boćat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | boćah |
2. | boćaše |
3. | boćaše |
množina | |
1. | boćasmo |
2. | boćaste |
3. | boćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | boćao sam |
2. | boćao si |
3. | boćao je |
množina | |
1. | boćali smo |
2. | boćali ste |
3. | boćali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam boćao |
2. | bio si boćao |
3. | bio je boćao |
množina | |
1. | bili smo boćali |
2. | bili ste boćali |
3. | bili su boćali |
imperativ | |
jednina | |
2. | boćaj |
množina | |
1. | boćajmo |
2. | boćajte |
glagolski prilog sadašnji | |
boćajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
boćao, boćala, boćalo | |
boćali, boćale, boćala |