štrȅcati
štrȅcati (se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
štrecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | štrecam |
2. | štrecaš |
3. | štreca |
množina | |
1. | štrecamo |
2. | štrecate |
3. | štrecaju |
futur | |
jednina | |
1. | štrecat ću |
2. | štrecat ćeš |
3. | štrecat će |
množina | |
1. | štrecat ćemo |
2. | štrecat ćete |
3. | štrecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | štrecah |
2. | štrecaše |
3. | štrecaše |
množina | |
1. | štrecasmo |
2. | štrecaste |
3. | štrecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | štrecao sam |
2. | štrecao si |
3. | štrecao je |
množina | |
1. | štrecali smo |
2. | štrecali ste |
3. | štrecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam štrecao |
2. | bio si štrecao |
3. | bio je štrecao |
množina | |
1. | bili smo štrecali |
2. | bili ste štrecali |
3. | bili su štrecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | štrecaj |
množina | |
1. | štrecajmo |
2. | štrecajte |
glagolski prilog sadašnji | |
štrecajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
štrecao, štrecala, štrecalo | |
štrecali, štrecale, štrecala |
1. | (koga) učiniti da se tko lecne, trgne od naglog poticaja riječima ili od onoga što ugleda |
2. | (se) lecati se |