Hrvatski jezični portal

štȉti

štȉti (što) nesvrš.prez. štȋm/štȉjēm, pril. sad. štȇći/štȉjūći, gl. im. šténje/štȉjēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
štiti
 
prezent
jednina
1. štijem
2. štiješ
3. štije
množina
1. štijemo
2. štijete
3. štiju
 
futur
jednina
1. štit ću
2. štit ćeš
3. štit će
množina
1. štit ćemo
2. štit ćete
3. štit će
 
imperfekt
jednina
1. štijah
2. štijaše
3. štijaše
množina
1. štijasmo
2. štijaste
3. štijahu
 
perfekt
jednina
1. štio sam
2. štio si
3. štio je
množina
1. štili smo
2. štili ste
3. štili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam štio
2. bio si štio
3. bio je štio
množina
1. bili smo štili
2. bili ste štili
3. bili su štili
 
imperativ
jednina
2. štij
množina
1. štijmo
2. štijte
 
glagolski prilog sadašnji
štijući
 
glagolski pridjev aktivni
štio, štila, štilo
štili, štile, štila
 
glagolski pridjev pasivni
štijen / štit, štijena / štita, štijeno / štito
štijeni / štiti, štijene / štite, štijena / štita
Definicija
zast. jez. knjiž. ekspr. čitati, v.
Etimologija
✧ od starijega *čьtiti ≃ v. čitati