šlabékati
šlabékati () nesvrš. 〈prez. šlàbēkām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Definicija
reg. ekspr.
| 1. | govoriti mnogo o nevažnim stvarima; naklapati, brbljati, žlabrati |
| 2. | natucati njemački |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Šlàbek (Koprivnica, Zagreb, Slavonski Brod)
Etimologija
✧ njem. schlabbern, usp. žlabrati
