Hrvatski jezični portal

škȑgūt

škȑgūt m

Izvedeni oblici
jednina
N škrgut
G škrguta
D škrgutu
A škrgut
V škrgute
L škrgutu
I škrgutom
množina
N škrguti
G škrguta
D škrgutima
A škrgute
V škrguti
L škrgutima
I škrgutima
Definicija
zvuk koji nastaje trenjem gornjih zubi o donje; škripa, škriput obično u očaju ili bijesu [plač i škrgut zubi krajnji očaj]
Etimologija
onom.