škrtáriti
škrtáriti () nesvrš. 〈prez. škẕtārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| škrtariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | škrtarim |
| 2. | škrtariš |
| 3. | škrtari |
| množina | |
| 1. | škrtarimo |
| 2. | škrtarite |
| 3. | škrtare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | škrtarit ću |
| 2. | škrtarit ćeš |
| 3. | škrtarit će |
| množina | |
| 1. | škrtarit ćemo |
| 2. | škrtarit ćete |
| 3. | škrtarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | škrtarah |
| 2. | škrtaraše |
| 3. | škrtaraše |
| množina | |
| 1. | škrtarasmo |
| 2. | škrtaraste |
| 3. | škrtarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | škrtario sam |
| 2. | škrtario si |
| 3. | škrtario je |
| množina | |
| 1. | škrtarili smo |
| 2. | škrtarili ste |
| 3. | škrtarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam škrtario |
| 2. | bio si škrtario |
| 3. | bio je škrtario |
| množina | |
| 1. | bili smo škrtarili |
| 2. | bili ste škrtarili |
| 3. | bili su škrtarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | škrtari |
| množina | |
| 1. | škrtarimo |
| 2. | škrtarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| škrtareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| škrtario, škrtarila, škrtarilo | |
| škrtarili, škrtarile, škrtarila | |
Definicija
biti škrt, pretjerano štedjeti; tvrdičiti, cicijašiti
Etimologija
✧ vidi škȑt
