šnírati
šnírati (što) nesvrš. 〈prez. šnȋrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šnirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šniram |
| 2. | šniraš |
| 3. | šnira |
| množina | |
| 1. | šniramo |
| 2. | šnirate |
| 3. | šniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šnirat ću |
| 2. | šnirat ćeš |
| 3. | šnirat će |
| množina | |
| 1. | šnirat ćemo |
| 2. | šnirat ćete |
| 3. | šnirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šnirah |
| 2. | šniraše |
| 3. | šniraše |
| množina | |
| 1. | šnirasmo |
| 2. | šniraste |
| 3. | šnirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šnirao sam |
| 2. | šnirao si |
| 3. | šnirao je |
| množina | |
| 1. | šnirali smo |
| 2. | šnirali ste |
| 3. | šnirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šnirao |
| 2. | bio si šnirao |
| 3. | bio je šnirao |
| množina | |
| 1. | bili smo šnirali |
| 2. | bili ste šnirali |
| 3. | bili su šnirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šniraj |
| množina | |
| 1. | šnirajmo |
| 2. | šnirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šnirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šnirao, šnirala, šniralo | |
| šnirali, šnirale, šnirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šniran, šnirana, šnirano | |
| šnirani, šnirane, šnirana | |
Definicija
reg., v. vezati (1)
Etimologija
✧ njem. schnüren
