šmìrglati
šmìrglati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šmirglati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šmirglam |
| 2. | šmirglaš |
| 3. | šmirgla |
| množina | |
| 1. | šmirglamo |
| 2. | šmirglate |
| 3. | šmirglaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šmirglat ću |
| 2. | šmirglat ćeš |
| 3. | šmirglat će |
| množina | |
| 1. | šmirglat ćemo |
| 2. | šmirglat ćete |
| 3. | šmirglat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šmirglah |
| 2. | šmirglaše |
| 3. | šmirglaše |
| množina | |
| 1. | šmirglasmo |
| 2. | šmirglaste |
| 3. | šmirglahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šmirglao sam |
| 2. | šmirglao si |
| 3. | šmirglao je |
| množina | |
| 1. | šmirglali smo |
| 2. | šmirglali ste |
| 3. | šmirglali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šmirglao |
| 2. | bio si šmirglao |
| 3. | bio je šmirglao |
| množina | |
| 1. | bili smo šmirglali |
| 2. | bili ste šmirglali |
| 3. | bili su šmirglali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šmirglaj |
| množina | |
| 1. | šmirglajmo |
| 2. | šmirglajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šmirglajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šmirglao, šmirglala, šmirglalo | |
| šmirglali, šmirglale, šmirglala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šmirglan, šmirglana, šmirglano | |
| šmirglani, šmirglane, šmirglana | |
Definicija
reg.
| 1. | (što) brusiti staklenim papirom, glačati površinu čega pomoću šmirgla |
| 2. | (koga) žarg. a. grditi koga, pozivati na red, držati mu prodike, koriti b. mariti, obazirati se [ne šmirglati (koga) ne mariti, ne obazirati se (na što, na koga); tko te šmirgla uopće me ne zanima što ti misliš, što radiš i sl.] |
Etimologija
✧ vidi šmìrgl
