špȉkati
špȉkati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| špikati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | špikam |
| 2. | špikaš |
| 3. | špika |
| množina | |
| 1. | špikamo |
| 2. | špikate |
| 3. | špikaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | špikat ću |
| 2. | špikat ćeš |
| 3. | špikat će |
| množina | |
| 1. | špikat ćemo |
| 2. | špikat ćete |
| 3. | špikat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | špikah |
| 2. | špikaše |
| 3. | špikaše |
| množina | |
| 1. | špikasmo |
| 2. | špikaste |
| 3. | špikahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | špikao sam |
| 2. | špikao si |
| 3. | špikao je |
| množina | |
| 1. | špikali smo |
| 2. | špikali ste |
| 3. | špikali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam špikao |
| 2. | bio si špikao |
| 3. | bio je špikao |
| množina | |
| 1. | bili smo špikali |
| 2. | bili ste špikali |
| 3. | bili su špikali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | špikaj |
| množina | |
| 1. | špikajmo |
| 2. | špikajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| špikajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| špikao, špikala, špikalo | |
| špikali, špikale, špikala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| špikan, špikana, špikano | |
| špikani, špikane, špikana | |
Definicija
reg. kulin. nadijevati (meso slaninom, češnjakom i sl.); špikovati
Etimologija
✧ njem. spicken
