špȉc2
špȉc2 m 〈N mn -evi〉
Definicija
reg.
| 1. | zašiljeni vrh čega [špic olovke; špic cipele] |
| 2. | cigaršpic |
Sintagma
∆ špic-igrač sport reg. nogometaš koji igra u vrhu napada; napadač
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i etnici): Špȉca (Sisak, Zagreb, Osijek, Pula), Špȉcār (100, Međimurje, Vrbovec), Špȉcer (Zagreb, Slavonski Brod, Međimurje, Varaždin), Špìčāk (Nova Gradiška, Kutina), Špìček (180, Zagreb, Zaprešić, Donja Stubica), Špȉčić (110, Turopolje, Zagreb)
Etimologija
✧ njem. Spitz: šiljak ≃ Spitze: vrh
