špȍtati
špȍtati (koga) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| špotati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | špotam |
| 2. | špotaš |
| 3. | špota |
| množina | |
| 1. | špotamo |
| 2. | špotate |
| 3. | špotaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | špotat ću |
| 2. | špotat ćeš |
| 3. | špotat će |
| množina | |
| 1. | špotat ćemo |
| 2. | špotat ćete |
| 3. | špotat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | špotah |
| 2. | špotaše |
| 3. | špotaše |
| množina | |
| 1. | špotasmo |
| 2. | špotaste |
| 3. | špotahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | špotao sam |
| 2. | špotao si |
| 3. | špotao je |
| množina | |
| 1. | špotali smo |
| 2. | špotali ste |
| 3. | špotali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam špotao |
| 2. | bio si špotao |
| 3. | bio je špotao |
| množina | |
| 1. | bili smo špotali |
| 2. | bili ste špotali |
| 3. | bili su špotali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | špotaj |
| množina | |
| 1. | špotajmo |
| 2. | špotajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| špotajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| špotao, špotala, špotalo | |
| špotali, špotale, špotala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| špotan, špotana, špotano | |
| špotani, špotane, špotana | |
Definicija
reg. grditi koga, karati
Etimologija
✧ njem. spotten: rugati se
