Hrvatski jezični portal

štȅmati

štȅmati nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
štemati
 
prezent
jednina
1. štemam
2. štemaš
3. štema
množina
1. štemamo
2. štemate
3. štemaju
 
futur
jednina
1. štemat ću
2. štemat ćeš
3. štemat će
množina
1. štemat ćemo
2. štemat ćete
3. štemat će
 
imperfekt
jednina
1. štemah
2. štemaše
3. štemaše
množina
1. štemasmo
2. štemaste
3. štemahu
 
perfekt
jednina
1. štemao sam
2. štemao si
3. štemao je
množina
1. štemali smo
2. štemali ste
3. štemali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam štemao
2. bio si štemao
3. bio je štemao
množina
1. bili smo štemali
2. bili ste štemali
3. bili su štemali
 
imperativ
jednina
2. štemaj
množina
1. štemajmo
2. štemajte
 
glagolski prilog sadašnji
štemajući
 
glagolski pridjev aktivni
štemao, štemala, štemalo
štemali, štemale, štemala
 
glagolski pridjev pasivni
šteman, štemana, štemano
štemani, štemane, štemana
Definicija
reg.
1. prikladnim oruđem razbijati što (ob. zid ili kamen)
2. (koga) reg. udarati, tući
Etimologija
njem. stemmen