štȅmati
štȅmati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
štemati | |
prezent | |
jednina | |
1. | štemam |
2. | štemaš |
3. | štema |
množina | |
1. | štemamo |
2. | štemate |
3. | štemaju |
futur | |
jednina | |
1. | štemat ću |
2. | štemat ćeš |
3. | štemat će |
množina | |
1. | štemat ćemo |
2. | štemat ćete |
3. | štemat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | štemah |
2. | štemaše |
3. | štemaše |
množina | |
1. | štemasmo |
2. | štemaste |
3. | štemahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | štemao sam |
2. | štemao si |
3. | štemao je |
množina | |
1. | štemali smo |
2. | štemali ste |
3. | štemali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam štemao |
2. | bio si štemao |
3. | bio je štemao |
množina | |
1. | bili smo štemali |
2. | bili ste štemali |
3. | bili su štemali |
imperativ | |
jednina | |
2. | štemaj |
množina | |
1. | štemajmo |
2. | štemajte |
glagolski prilog sadašnji | |
štemajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
štemao, štemala, štemalo | |
štemali, štemale, štemala | |
glagolski pridjev pasivni | |
šteman, štemana, štemano | |
štemani, štemane, štemana |
1. | prikladnim oruđem razbijati što (ob. zid ili kamen) |
2. | (koga) reg. udarati, tući |