bògatiti
bògatiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. bògatīm (se), pril. sad. bògatēći (se), gl. im. bògaćēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bogatiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bogatim |
2. | bogatiš |
3. | bogati |
množina | |
1. | bogatimo |
2. | bogatite |
3. | bogate |
futur | |
jednina | |
1. | bogatit ću |
2. | bogatit ćeš |
3. | bogatit će |
množina | |
1. | bogatit ćemo |
2. | bogatit ćete |
3. | bogatit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bogaćah |
2. | bogaćaše |
3. | bogaćaše |
množina | |
1. | bogaćasmo |
2. | bogaćaste |
3. | bogaćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bogatio sam |
2. | bogatio si |
3. | bogatio je |
množina | |
1. | bogatili smo |
2. | bogatili ste |
3. | bogatili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bogatio |
2. | bio si bogatio |
3. | bio je bogatio |
množina | |
1. | bili smo bogatili |
2. | bili ste bogatili |
3. | bili su bogatili |
imperativ | |
jednina | |
2. | bogati |
množina | |
1. | bogatimo |
2. | bogatite |
glagolski prilog sadašnji | |
bogateći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bogatio, bogatila, bogatilo | |
bogatili, bogatile, bogatila | |
glagolski pridjev pasivni | |
bogaćen, bogaćena, bogaćeno | |
bogaćeni, bogaćene, bogaćena |