taoìzam
taoìzam (daoìzam) m 〈G -zma〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | daoizam |
| G | daoizma |
| D | daoizmu |
| A | daoizam |
| V | daoizme |
| L | daoizmu |
| I | daoizmom |
| množina | |
| N | daoizmi |
| G | daoizama |
| D | daoizmima |
| A | daoizme |
| V | daoizmi |
| L | daoizmima |
| I | daoizmima |
| jednina | |
| N | taoizam |
| G | taoizma |
| D | taoizmu |
| A | taoizam |
| V | taoizme |
| L | taoizmu |
| I | taoizmom |
| množina | |
| N | taoizmi |
| G | taoizama |
| D | taoizmima |
| A | taoizme |
| V | taoizmi |
| L | taoizmima |
| I | taoizmima |
Definicija
| 1. | fil. kineska »mistika prirode«; filozofski formulirana u djelima Chuang-Dzua i onima pripisivanim legendarnome Lao-Dzuu (3. st. pr. Kr.); okrenuta mašti i intuiciji, introspekciji i spontanosti; polazište joj nije čovjek, nego priroda |
| 2. | rel. kvijetistički vjerski pokret usmjeren postizanju sklada s prirodom i dugovječnosti |
Etimologija
✧ vidi tȁo
