šúnuti
šúnuti svrš. 〈prez. (3. l. jd) šẉnē, pril. pr. -ūvši, prid. rad. (3. l. jd) šúnulo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šunuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šunem |
| 2. | šuneš |
| 3. | šune |
| množina | |
| 1. | šunemo |
| 2. | šunete |
| 3. | šunu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šunut ću |
| 2. | šunut ćeš |
| 3. | šunut će |
| množina | |
| 1. | šunut ćemo |
| 2. | šunut ćete |
| 3. | šunut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | šunuh |
| 2. | šunu |
| 3. | šunu |
| množina | |
| 1. | šunusmo |
| 2. | šunuste |
| 3. | šunuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šunuo sam |
| 2. | šunuo si |
| 3. | šunuo je |
| množina | |
| 1. | šunuli smo |
| 2. | šunuli ste |
| 3. | šunuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šunuo |
| 2. | bio si šunuo |
| 3. | bio je šunuo |
| množina | |
| 1. | bili smo šunuli |
| 2. | bili ste šunuli |
| 3. | bili su šunuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šuni |
| množina | |
| 1. | šunimo |
| 2. | šunite |
| glagolski prilog prošli | |
| šunuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šunuo, šunula, šunulo | |
| šunuli, šunule, šunula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šunut, šunuta, šunuto | |
| šunuti, šunute, šunuta | |
Definicija
ob. u:
Frazeologija
⃟ šunuti (komu) u glavu pasti na pamet (o luckastim zamislima, neočekivanim odlukama i sl.)
