šuròvati
šuròvati (s kim) nesvrš. 〈prez. šùrujēm, pril. sad. šùrujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šurovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šurujem |
| 2. | šuruješ |
| 3. | šuruje |
| množina | |
| 1. | šurujemo |
| 2. | šurujete |
| 3. | šuruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šurovat ću |
| 2. | šurovat ćeš |
| 3. | šurovat će |
| množina | |
| 1. | šurovat ćemo |
| 2. | šurovat ćete |
| 3. | šurovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šurovah |
| 2. | šurovaše |
| 3. | šurovaše |
| množina | |
| 1. | šurovasmo |
| 2. | šurovaste |
| 3. | šurovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šurovao sam |
| 2. | šurovao si |
| 3. | šurovao je |
| množina | |
| 1. | šurovali smo |
| 2. | šurovali ste |
| 3. | šurovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šurovao |
| 2. | bio si šurovao |
| 3. | bio je šurovao |
| množina | |
| 1. | bili smo šurovali |
| 2. | bili ste šurovali |
| 3. | bili su šurovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šuruj |
| množina | |
| 1. | šurujmo |
| 2. | šurujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šurujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šurovao, šurovala, šurovalo | |
| šurovali, šurovale, šurovala | |
Definicija
biti u dosluhu radi ostvarenja zajedničkih ciljeva protiv ili na račun drugih
