štȕla
štȕla ž 〈G mn štẉlā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | štula |
| G | štule |
| D | štuli |
| A | štulu |
| V | štulo |
| L | štuli |
| I | štulom |
| množina | |
| N | štule |
| G | štula |
| D | štulama |
| A | štule |
| V | štule |
| L | štulama |
| I | štulama |
Definicija
reg.
| 1. | drveni nastavak za jednu nogu do koljena |
| 2. | (mn) a. dva duga štapa, s prečkama za stopala, koji služe da se pomoću njih hoda na stanovitoj visini nad tlom (ob. u cirkusu i sl.); hodulja b. pomagalo za hodanje po blatu i sličnom tlu; ćoze, gazare |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Štȕla (230, Glina, Otočac, Ploče, Pakrac, Nova Gradiška, Zagreb, Požega), Štúlac (Ozalj, Zagreb, I Slavonija), Štúlec (140, Samobor, Jastrebarsko, Zagreb, Virovitica, Požega), Štúlić (450, Zadar, Glina, Lika, Rijeka, Benkovac), Štùlina (Zadar, Slavonija, Zagreb)
Etimologija
✧ tal. stollo
