štȕcati1
štȕcati1 () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| štucati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | štucam |
| 2. | štucaš |
| 3. | štuca |
| množina | |
| 1. | štucamo |
| 2. | štucate |
| 3. | štucaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | štucat ću |
| 2. | štucat ćeš |
| 3. | štucat će |
| množina | |
| 1. | štucat ćemo |
| 2. | štucat ćete |
| 3. | štucat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | štucah |
| 2. | štucaše |
| 3. | štucaše |
| množina | |
| 1. | štucasmo |
| 2. | štucaste |
| 3. | štucahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | štucao sam |
| 2. | štucao si |
| 3. | štucao je |
| množina | |
| 1. | štucali smo |
| 2. | štucali ste |
| 3. | štucali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam štucao |
| 2. | bio si štucao |
| 3. | bio je štucao |
| množina | |
| 1. | bili smo štucali |
| 2. | bili ste štucali |
| 3. | bili su štucali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | štucaj |
| množina | |
| 1. | štucajmo |
| 2. | štucajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| štucajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| štucao, štucala, štucalo | |
| štucali, štucale, štucala | |
Definicija
| 1. | bez utjecaja volje patiti od trzaja ošita uz prepoznatljiv zvuk od pritiska u trbušnoj šupljini |
| 2. | loše govoriti, zamuckivati u neprilici |
Frazeologija
⃟ štuca mu se spominje ga netko u odsutnosti (tobože to bi bio uzrok štucanju)
Etimologija
✧ onom.
