tájac
tájac m 〈G -jca, N mn -jci, G tȃjācā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tajac |
| G | tajca |
| D | tajcu |
| A | tajac |
| V | tajče |
| L | tajcu |
| I | tajcem |
| množina | |
| N | tajci |
| G | tajaca |
| D | tajcima |
| A | tajce |
| V | tajci |
| L | tajcima |
| I | tajcima |
Definicija
stanje nagle tišine koja nastupa kad se prekine razgovor ili žagor; šutnja, muk, tišina, zatišje
Etimologija
✧ vidi tájiti
