tai chi
tai chi (izg. tȁj čȋ) m
Definicija
| 1. | fil. a. vječni izvor i uzrok ukupne stvarnosti, zajedništvo dva osnovna vida svemira, aktivnoga i pasivnoga b. drevni filozofski tekst u kojem se prvi put spominje ovo načelo |
| 2. | sport med. drevna kineska zdravstveno-terapeutska metoda, djelotvorna protiv stresa; vježba se na otvorenom |
Etimologija
✧ kin.
