tabulatúra
tabulatúra ž
Definicija
| 1. | pov. glazb. sustav notacije za glazbala koja mogu proizvesti više tonova istodobno (npr. lutnja, orgulje i sl.); bazira se na prstometu i sastoji od različitih grafičkih znakova — brojevi, slova i dr. (upotreba od 16. do 18. st.) |
| 2. | pravilnik Meistersingera |
Etimologija
✧ njem. Tabulatur, v. tabula
