sjájiti
sjájiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sjajiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sjajim |
| 2. | sjajiš |
| 3. | sjaji |
| množina | |
| 1. | sjajimo |
| 2. | sjajite |
| 3. | sjaje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sjajit ću |
| 2. | sjajit ćeš |
| 3. | sjajit će |
| množina | |
| 1. | sjajit ćemo |
| 2. | sjajit ćete |
| 3. | sjajit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjajah |
| 2. | sjajaše |
| 3. | sjajaše |
| množina | |
| 1. | sjajasmo |
| 2. | sjajaste |
| 3. | sjajahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjajio sam |
| 2. | sjajio si |
| 3. | sjajio je |
| množina | |
| 1. | sjajili smo |
| 2. | sjajili ste |
| 3. | sjajili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sjajio |
| 2. | bio si sjajio |
| 3. | bio je sjajio |
| množina | |
| 1. | bili smo sjajili |
| 2. | bili ste sjajili |
| 3. | bili su sjajili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sjaji |
| množina | |
| 1. | sjajimo |
| 2. | sjajite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sjajeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sjajio, sjajila, sjajilo | |
| sjajili, sjajile, sjajila | |
Definicija
| 1. | a. () davati, isijavati, biti izvor svjetlosti b. (, se) odbijati sjaj, biti sjajan, svijetliti |
| 2. | odavati dobro raspoloženje [sjajiti od sreće] |
Etimologija
✧ vidi sìjati
