Hrvatski jezični portal

1.	v. ♦
2.	(hrv. Žigmund) ime trojice poljskih kraljeva (16. i 17. st.) i jednoga cara i kralja Svetog rimskog carstva njemačke narodnosti
3.	Luksemburgovac (1368—1437), hrv.-ugarski kralj (od 1387), češki kralj (od 1419) i car Svetog Rimskog Carstva njemačke narodnosti (od 1411); usprkos datoj garanciji dopustio da Jana Husa spale na lomači; zavladao i Hrvatskom preko supruge Marije koja je naslijedila ugarsku krunu (1387); krvavo ugušio pobunu hrv. plemstva protiv njegove vlasti

♦ m. os. ime (njem. podrijetla), zast.; isto: Sȉgmūnd, Žȉgmūnd; hip.: Žígo
◊ pr.: Sȉgmūnd (Duga Resa, Osijek), Žȉga (Međimurje, Podravina), Žígić (860, Korenica, Zagreb, Lika, Slavonija, kod katolika; kod pravoslavaca v. živ), Žȉgmūnd (Varaždin), Žìgmūndić (Donji Miholjac), Žìgmūndovac (Županja), Žìgmunić (Dvor, Banovina), Žìgnić (Međimurje)

✧ njem. Sigismund