sinkòpa
sinkòpa ž 〈G mn sinkópā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sinkopa |
| G | sinkope |
| D | sinkopi |
| A | sinkopu |
| V | sinkopo |
| L | sinkopi |
| I | sinkopom |
| množina | |
| N | sinkope |
| G | sinkopa |
| D | sinkopama |
| A | sinkope |
| V | sinkope |
| L | sinkopama |
| I | sinkopama |
Definicija
| 1. | gram. knjiž. izostavljanje glasa ili sloga u sredini riječi [drž̕te] |
| 2. | glazb. prekid u pravilnom nizanju dijelova takta; spajanje u jedan ton druge polovine jednog takta s prvom polovinom sljedećeg takta |
| 3. | pat. iznenadni, prolazni gubitak svijesti, praćen nemogućnosti održavanja uspravnog položaja, iza kojeg se osoba obično brzo oporavlja |
Etimologija
✧ grč. sygkopḗ: izrezivanje ≃ sin- + kóptein: udarati, sjeći
