sȉnkrotrōn
sȉnkrotrōn m
Definicija
fiz. kružni akcelerator elektrona (i u manjoj mjeri protona), koristi prsten snažnih magneta (magnetsko polje drži nabijene čestice na kružnoj putanji) i visokofrekventno električno polje (u radiofrekventnom području) koje ubrzava čestice, magnetsko polje je varijabilno i gibanje čestica se automatski sinkronizira s porastom magnetskog polja; tipično masa elektrona se povećava oko tisuću puta i njihova brzina se približava do 1% od brzine svjetlosti, elektroni kod tih brzina vrlo snažno zrače (sinkrotronsko zračenje), postižu se vrlo visoke energije u GeV području
Etimologija
✧ v. sinkron + v. (elek)tron
