slȁviti
slȁviti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
slaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | slavim |
2. | slaviš |
3. | slavi |
množina | |
1. | slavimo |
2. | slavite |
3. | slave |
futur | |
jednina | |
1. | slavit ću |
2. | slavit ćeš |
3. | slavit će |
množina | |
1. | slavit ćemo |
2. | slavit ćete |
3. | slavit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | slavljah |
2. | slavljaše |
3. | slavljaše |
množina | |
1. | slavljasmo |
2. | slavljaste |
3. | slavljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | slavio sam |
2. | slavio si |
3. | slavio je |
množina | |
1. | slavili smo |
2. | slavili ste |
3. | slavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam slavio |
2. | bio si slavio |
3. | bio je slavio |
množina | |
1. | bili smo slavili |
2. | bili ste slavili |
3. | bili su slavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | slavi |
množina | |
1. | slavimo |
2. | slavite |
glagolski prilog sadašnji | |
slaveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
slavio, slavila, slavilo | |
slavili, slavile, slavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
slavljen, slavljena, slavljeno | |
slavljeni, slavljene, slavljena |
1. | (koga, što) obasipati koga slavom, priznavati mu slavu |
2. | (, koga, što) odavati počast u obliku postojećih i prikladnih običaja nekom događaju, svecu itd. [slaviti rođendan] |