sjúriti
sjúriti svrš. 〈prez. sjẉrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. sjẉren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sjuriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sjurim |
| 2. | sjuriš |
| 3. | sjuri |
| množina | |
| 1. | sjurimo |
| 2. | sjurite |
| 3. | sjure |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sjurit ću |
| 2. | sjurit ćeš |
| 3. | sjurit će |
| množina | |
| 1. | sjurit ćemo |
| 2. | sjurit ćete |
| 3. | sjurit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sjurih |
| 2. | sjuri |
| 3. | sjuri |
| množina | |
| 1. | sjurismo |
| 2. | sjuriste |
| 3. | sjuriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjurio sam |
| 2. | sjurio si |
| 3. | sjurio je |
| množina | |
| 1. | sjurili smo |
| 2. | sjurili ste |
| 3. | sjurili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sjurio |
| 2. | bio si sjurio |
| 3. | bio je sjurio |
| množina | |
| 1. | bili smo sjurili |
| 2. | bili ste sjurili |
| 3. | bili su sjurili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sjuri |
| množina | |
| 1. | sjurimo |
| 2. | sjurite |
| glagolski prilog prošli | |
| sjurivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sjurio, sjurila, sjurilo | |
| sjurili, sjurile, sjurila | |
Definicija
| 1. | (se) strčati se, stići jureći s više strana, užurbano se skupiti na jednom mjestu [ljudi se sjurili čekajući senzaciju] |
| 2. | (što) zatjerati što, stjerati, utjerati što [od ovih bolova čovjek bi si sjurio metak u glavu] |
| 3. | jureći, trčeći, naglo prijeći s nekog višeg mjesta na niže [sjurio se preko stepenica] |
Etimologija
✧ s (a)- + v. juriti
