sjȅdati
sjȅdati (, na što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sjedati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sjedam |
2. | sjedaš |
3. | sjeda |
množina | |
1. | sjedamo |
2. | sjedate |
3. | sjedaju |
futur | |
jednina | |
1. | sjedat ću |
2. | sjedat ćeš |
3. | sjedat će |
množina | |
1. | sjedat ćemo |
2. | sjedat ćete |
3. | sjedat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sjedah |
2. | sjedaše |
3. | sjedaše |
množina | |
1. | sjedasmo |
2. | sjedaste |
3. | sjedahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sjedao sam |
2. | sjedao si |
3. | sjedao je |
množina | |
1. | sjedali smo |
2. | sjedali ste |
3. | sjedali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sjedao |
2. | bio si sjedao |
3. | bio je sjedao |
množina | |
1. | bili smo sjedali |
2. | bili ste sjedali |
3. | bili su sjedali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sjedaj |
množina | |
1. | sjedajmo |
2. | sjedajte |
glagolski prilog sadašnji | |
sjedajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sjedao, sjedala, sjedalo | |
sjedali, sjedale, sjedala |