sjèbati
sjèbati svrš. 〈prez. sjèbēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. sjȅbān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sjebati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sjebem |
| 2. | sjebeš |
| 3. | sjebe |
| množina | |
| 1. | sjebemo |
| 2. | sjebete |
| 3. | sjebu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sjebat ću |
| 2. | sjebat ćeš |
| 3. | sjebat će |
| množina | |
| 1. | sjebat ćemo |
| 2. | sjebat ćete |
| 3. | sjebat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sjebah |
| 2. | sjeba |
| 3. | sjeba |
| množina | |
| 1. | sjebasmo |
| 2. | sjebaste |
| 3. | sjebaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjebao sam |
| 2. | sjebao si |
| 3. | sjebao je |
| množina | |
| 1. | sjebali smo |
| 2. | sjebali ste |
| 3. | sjebali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sjebao |
| 2. | bio si sjebao |
| 3. | bio je sjebao |
| množina | |
| 1. | bili smo sjebali |
| 2. | bili ste sjebali |
| 3. | bili su sjebali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sjebi |
| množina | |
| 1. | sjebimo |
| 2. | sjebite |
| glagolski prilog prošli | |
| sjebavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sjebao, sjebala, sjebalo | |
| sjebali, sjebale, sjebala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sjeban / sjeben, sjebana / sjebena, sjebano / sjebeno | |
| sjebani / sjebeni, sjebane / sjebene, sjebana / sjebena | |
Definicija
vulg.
| 1. | (koga, što) upropastiti, uništiti |
| 2. | (se) a. nanijeti sebi štetu b. ozlijediti se |
Frazeologija
⃟ sjebati znanje (komu) uništiti koga tako što ga se pobijedi u igri, što mu se parira argumentima, što ga se onemogući u potpunosti u čemu
Etimologija
✧ s (a)- + v. jebati
