sklápati
sklápati (što) nesvrš. 〈prez. sklȃpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sklapati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sklapam |
| 2. | sklapaš |
| 3. | sklapa |
| množina | |
| 1. | sklapamo |
| 2. | sklapate |
| 3. | sklapaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sklapat ću |
| 2. | sklapat ćeš |
| 3. | sklapat će |
| množina | |
| 1. | sklapat ćemo |
| 2. | sklapat ćete |
| 3. | sklapat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sklapah |
| 2. | sklapaše |
| 3. | sklapaše |
| množina | |
| 1. | sklapasmo |
| 2. | sklapaste |
| 3. | sklapahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sklapao sam |
| 2. | sklapao si |
| 3. | sklapao je |
| množina | |
| 1. | sklapali smo |
| 2. | sklapali ste |
| 3. | sklapali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sklapao |
| 2. | bio si sklapao |
| 3. | bio je sklapao |
| množina | |
| 1. | bili smo sklapali |
| 2. | bili ste sklapali |
| 3. | bili su sklapali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sklapaj |
| množina | |
| 1. | sklapajmo |
| 2. | sklapajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sklapajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sklapao, sklapala, sklapalo | |
| sklapali, sklapale, sklapala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sklapan, sklapana, sklapano | |
| sklapani, sklapane, sklapana | |
Etimologija
✧ vidi sklȍp
