sklȁnjati
sklȁnjati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sklanjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sklanjam |
| 2. | sklanjaš |
| 3. | sklanja |
| množina | |
| 1. | sklanjamo |
| 2. | sklanjate |
| 3. | sklanjaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sklanjat ću |
| 2. | sklanjat ćeš |
| 3. | sklanjat će |
| množina | |
| 1. | sklanjat ćemo |
| 2. | sklanjat ćete |
| 3. | sklanjat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sklanjah |
| 2. | sklanjaše |
| 3. | sklanjaše |
| množina | |
| 1. | sklanjasmo |
| 2. | sklanjaste |
| 3. | sklanjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sklanjao sam |
| 2. | sklanjao si |
| 3. | sklanjao je |
| množina | |
| 1. | sklanjali smo |
| 2. | sklanjali ste |
| 3. | sklanjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sklanjao |
| 2. | bio si sklanjao |
| 3. | bio je sklanjao |
| množina | |
| 1. | bili smo sklanjali |
| 2. | bili ste sklanjali |
| 3. | bili su sklanjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sklanjaj |
| množina | |
| 1. | sklanjajmo |
| 2. | sklanjajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sklanjajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sklanjao, sklanjala, sklanjalo | |
| sklanjali, sklanjale, sklanjala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sklanjan, sklanjana, sklanjano | |
| sklanjani, sklanjane, sklanjana | |
Definicija
| 1. | v. skloniti |
| 2. | gram. mijenjati riječ po padežima; deklinirati |
Etimologija
✧ vidi sklòniti
