bjelánčevine
bjelánčevine ž mn 〈N bjelánčevina〉
Definicija
kem. složeni organski spojevi, biopolimeri, sastavljeni od oko 20 vrsta aminokiselina, međusobno povezanih peptidnom vezom (-CO·NH-) u duge lance na temelju genetske informacije, glavna su građa protoplazme žive stanice, sadržavaju ugljik, kisik, dušik i vodik; proteini (najvažnije bjelančevine: enzimi, protutijela, hemoglobin)
Etimologija
✧ kalk. prema nlat. albumin i njem. Eiweiss, v. bijel
