sklùpčati
sklùpčati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. sklȕpčān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sklupčati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sklupčam |
| 2. | sklupčaš |
| 3. | sklupča |
| množina | |
| 1. | sklupčamo |
| 2. | sklupčate |
| 3. | sklupčaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sklupčat ću |
| 2. | sklupčat ćeš |
| 3. | sklupčat će |
| množina | |
| 1. | sklupčat ćemo |
| 2. | sklupčat ćete |
| 3. | sklupčat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sklupčah |
| 2. | sklupča |
| 3. | sklupča |
| množina | |
| 1. | sklupčasmo |
| 2. | sklupčaste |
| 3. | sklupčaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sklupčao sam |
| 2. | sklupčao si |
| 3. | sklupčao je |
| množina | |
| 1. | sklupčali smo |
| 2. | sklupčali ste |
| 3. | sklupčali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sklupčao |
| 2. | bio si sklupčao |
| 3. | bio je sklupčao |
| množina | |
| 1. | bili smo sklupčali |
| 2. | bili ste sklupčali |
| 3. | bili su sklupčali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sklupčaj |
| množina | |
| 1. | sklupčajmo |
| 2. | sklupčajte |
| glagolski prilog prošli | |
| sklupčavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sklupčao, sklupčala, sklupčalo | |
| sklupčali, sklupčale, sklupčala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sklupčan, sklupčana, sklupčano | |
| sklupčani, sklupčane, sklupčana | |
Definicija
| 1. | (što) a. saviti u klupko [sklupčati kosu] b. pren. zaplesti, zamrsiti |
| 2. | (se) saviti se u klupko u ležećem stavu (o čovjeku i životinji); skutriti se |
