skȍknuti
skȍknuti () svrš. 〈prez. skȍknēm, pril. pr. -ūvši, imp. skȍkni, prid. rad. skȍknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skoknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skoknem |
| 2. | skokneš |
| 3. | skokne |
| množina | |
| 1. | skoknemo |
| 2. | skoknete |
| 3. | skoknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skoknut ću |
| 2. | skoknut ćeš |
| 3. | skoknut će |
| množina | |
| 1. | skoknut ćemo |
| 2. | skoknut ćete |
| 3. | skoknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | skoknuh |
| 2. | skoknu |
| 3. | skoknu |
| množina | |
| 1. | skoknusmo |
| 2. | skoknuste |
| 3. | skoknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skoknuo sam |
| 2. | skoknuo si |
| 3. | skoknuo je |
| množina | |
| 1. | skoknuli smo |
| 2. | skoknuli ste |
| 3. | skoknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skoknuo |
| 2. | bio si skoknuo |
| 3. | bio je skoknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo skoknuli |
| 2. | bili ste skoknuli |
| 3. | bili su skoknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skokni |
| množina | |
| 1. | skoknimo |
| 2. | skoknite |
| glagolski prilog prošli | |
| skoknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skoknuo, skoknula, skoknulo | |
| skoknuli, skoknule, skoknula | |
Definicija
otići/doći kamo na kratko vrijeme, posjetiti u brzini; svratiti, navratiti
Etimologija
✧ vidi skȍk
