slȁbjeti
slȁbjeti () nesvrš. 〈prez. slȁbīm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
slabjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | slabim |
2. | slabiš |
3. | slabi |
množina | |
1. | slabimo |
2. | slabite |
3. | slabe |
futur | |
jednina | |
1. | slabjet ću |
2. | slabjet ćeš |
3. | slabjet će |
množina | |
1. | slabjet ćemo |
2. | slabjet ćete |
3. | slabjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | slabjah |
2. | slabjaše |
3. | slabjaše |
množina | |
1. | slabjasmo |
2. | slabjaste |
3. | slabjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | slabio sam |
2. | slabio si |
3. | slabio je |
množina | |
1. | slabjeli smo |
2. | slabjeli ste |
3. | slabjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam slabio |
2. | bio si slabio |
3. | bio je slabio |
množina | |
1. | bili smo slabjeli |
2. | bili ste slabjeli |
3. | bili su slabjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | slabi |
množina | |
1. | slabimo |
2. | slabite |
glagolski prilog sadašnji | |
slabeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
slabio, slabjela, slabjelo | |
slabjeli, slabjele, slabjela |