skȕtriti
skȕtriti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. skȕtren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skutriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skutrim |
| 2. | skutriš |
| 3. | skutri |
| množina | |
| 1. | skutrimo |
| 2. | skutrite |
| 3. | skutre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skutrit ću |
| 2. | skutrit ćeš |
| 3. | skutrit će |
| množina | |
| 1. | skutrit ćemo |
| 2. | skutrit ćete |
| 3. | skutrit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | skutrih |
| 2. | skutri |
| 3. | skutri |
| množina | |
| 1. | skutrismo |
| 2. | skutriste |
| 3. | skutriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skutrio sam |
| 2. | skutrio si |
| 3. | skutrio je |
| množina | |
| 1. | skutrili smo |
| 2. | skutrili ste |
| 3. | skutrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skutrio |
| 2. | bio si skutrio |
| 3. | bio je skutrio |
| množina | |
| 1. | bili smo skutrili |
| 2. | bili ste skutrili |
| 3. | bili su skutrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skutri |
| množina | |
| 1. | skutrimo |
| 2. | skutrite |
| glagolski prilog prošli | |
| skutrivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skutrio, skutrila, skutrilo | |
| skutrili, skutrile, skutrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| skutren, skutrena, skutreno | |
| skutreni, skutrene, skutrena | |
Definicija
| 1. | () pognuti, oboriti glavu |
| 2. | (se) saviti se u klupko u ležećem stavu (o čovjeku i životinji), sklupčati se |
Etimologija
✧ v. skut
