bjèsnjeti
bjèsnjeti nesvrš. 〈prez. -nīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -šnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bjesnjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bjesnim |
| 2. | bjesniš |
| 3. | bjesni |
| množina | |
| 1. | bjesnimo |
| 2. | bjesnite |
| 3. | bjesne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bjesnjet ću |
| 2. | bjesnjet ćeš |
| 3. | bjesnjet će |
| množina | |
| 1. | bjesnjet ćemo |
| 2. | bjesnjet ćete |
| 3. | bjesnjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bješnjah |
| 2. | bješnjaše |
| 3. | bješnjaše |
| množina | |
| 1. | bješnjasmo |
| 2. | bješnjaste |
| 3. | bješnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bjesnio sam |
| 2. | bjesnio si |
| 3. | bjesnio je |
| množina | |
| 1. | bjesnjeli / bjenjeli smo |
| 2. | bjesnjeli / bjenjeli ste |
| 3. | bjesnjeli / bjenjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bjesnio |
| 2. | bio si bjesnio |
| 3. | bio je bjesnio |
| množina | |
| 1. | bili smo bjesnjeli / bjenjeli |
| 2. | bili ste bjesnjeli / bjenjeli |
| 3. | bili su bjesnjeli / bjenjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bjesni |
| množina | |
| 1. | bjesnimo |
| 2. | bjesnite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bjesneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bjesnio, bjesnjela / bješnjela, bjesnjelo / bješnjelo | |
| bjesnjeli / bjenjeli, bjesnjele / bješnjele, bjesnjela / bješnjela | |
Definicija
| 1. | (, na koga) vladati se kao bijesan, bijesiti se |
| 2. | () biti u punom jeku, u stanju najveće razmahanosti (o epidemijama, ratovima, krizama i sl.); bjesniti |
Etimologija
✧ vidi bijȇs
