smijéšiti se
smijéšiti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -šēći se, gl. im. -šēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smiješiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smiješim |
| 2. | smiješiš |
| 3. | smiješi |
| množina | |
| 1. | smiješimo |
| 2. | smiješite |
| 3. | smiješe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smiješit ću |
| 2. | smiješit ćeš |
| 3. | smiješit će |
| množina | |
| 1. | smiješit ćemo |
| 2. | smiješit ćete |
| 3. | smiješit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | smiješah |
| 2. | smiješaše |
| 3. | smiješaše |
| množina | |
| 1. | smiješasmo |
| 2. | smiješaste |
| 3. | smiješahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smiješio sam |
| 2. | smiješio si |
| 3. | smiješio je |
| množina | |
| 1. | smiješili smo |
| 2. | smiješili ste |
| 3. | smiješili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smiješio |
| 2. | bio si smiješio |
| 3. | bio je smiješio |
| množina | |
| 1. | bili smo smiješili |
| 2. | bili ste smiješili |
| 3. | bili su smiješili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smiješi |
| množina | |
| 1. | smiješimo |
| 2. | smiješite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| smiješeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smiješio, smiješila, smiješilo | |
| smiješili, smiješile, smiješila | |
Definicija
osmjehivati se
Etimologija
✧ vidi smijȇh
