smijéšati
smijéšati (što, se) svrš. 〈prez. smijȇšām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. smijȇšān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smiješati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smiješam |
| 2. | smiješaš |
| 3. | smiješa |
| množina | |
| 1. | smiješamo |
| 2. | smiješate |
| 3. | smiješaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smiješat ću |
| 2. | smiješat ćeš |
| 3. | smiješat će |
| množina | |
| 1. | smiješat ćemo |
| 2. | smiješat ćete |
| 3. | smiješat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | smiješah |
| 2. | smiješa |
| 3. | smiješa |
| množina | |
| 1. | smiješasmo |
| 2. | smiješaste |
| 3. | smiješaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smiješao sam |
| 2. | smiješao si |
| 3. | smiješao je |
| množina | |
| 1. | smiješali smo |
| 2. | smiješali ste |
| 3. | smiješali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smiješao |
| 2. | bio si smiješao |
| 3. | bio je smiješao |
| množina | |
| 1. | bili smo smiješali |
| 2. | bili ste smiješali |
| 3. | bili su smiješali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smiješaj |
| množina | |
| 1. | smiješajmo |
| 2. | smiješajte |
| glagolski prilog prošli | |
| smiješavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smiješao, smiješala, smiješalo | |
| smiješali, smiješale, smiješala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| smiješan, smiješana, smiješano | |
| smiješani, smiješane, smiješana | |
Definicija
| 1. | (se) pomiješati što s čim u jednu cjelinu |
| 2. | pren. zamijeniti što nečim; pobrkati |
Etimologija
✧ s (a)- + v. miješati
