smȉlovati se
smȉlovati se (komu) svrš. 〈prez. smȉlujēm se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. smȉlovao se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smilovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smilujem |
| 2. | smiluješ |
| 3. | smiluje |
| množina | |
| 1. | smilujemo |
| 2. | smilujete |
| 3. | smiluju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smilovat ću |
| 2. | smilovat ćeš |
| 3. | smilovat će |
| množina | |
| 1. | smilovat ćemo |
| 2. | smilovat ćete |
| 3. | smilovat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | smilovah |
| 2. | smilova |
| 3. | smilova |
| množina | |
| 1. | smilovasmo |
| 2. | smilovaste |
| 3. | smilovaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smilovao sam |
| 2. | smilovao si |
| 3. | smilovao je |
| množina | |
| 1. | smilovali smo |
| 2. | smilovali ste |
| 3. | smilovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smilovao |
| 2. | bio si smilovao |
| 3. | bio je smilovao |
| množina | |
| 1. | bili smo smilovali |
| 2. | bili ste smilovali |
| 3. | bili su smilovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smiluj |
| množina | |
| 1. | smilujmo |
| 2. | smilujte |
| glagolski prilog prošli | |
| smilovavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smilovao, smilovala, smilovalo | |
| smilovali, smilovale, smilovala | |
Definicija
| 1. | osjetiti samilost, suosjećanje prema komu, sažaliti se nad kim |
| 2. | poštedjeti koga, ne izvršiti nad kim kaznu, prestati ga mučiti čime |
Etimologija
✧ vidi smȉliti se
