sljúbiti se
sljúbiti se svrš. 〈prez. sljẉbīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. sljẉbljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sljubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sljubim |
| 2. | sljubiš |
| 3. | sljubi |
| množina | |
| 1. | sljubimo |
| 2. | sljubite |
| 3. | sljube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sljubit ću |
| 2. | sljubit ćeš |
| 3. | sljubit će |
| množina | |
| 1. | sljubit ćemo |
| 2. | sljubit ćete |
| 3. | sljubit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sljubih |
| 2. | sljubi |
| 3. | sljubi |
| množina | |
| 1. | sljubismo |
| 2. | sljubiste |
| 3. | sljubiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sljubio sam |
| 2. | sljubio si |
| 3. | sljubio je |
| množina | |
| 1. | sljubili smo |
| 2. | sljubili ste |
| 3. | sljubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sljubio |
| 2. | bio si sljubio |
| 3. | bio je sljubio |
| množina | |
| 1. | bili smo sljubili |
| 2. | bili ste sljubili |
| 3. | bili su sljubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sljubi |
| množina | |
| 1. | sljubimo |
| 2. | sljubite |
| glagolski prilog prošli | |
| sljubivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sljubio, sljubila, sljubilo | |
| sljubili, sljubile, sljubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sljubljen, sljubljena, sljubljeno | |
| sljubljeni, sljubljene, sljubljena | |
Definicija
spojiti se
Etimologija
✧ s (a)- + v. ljubiti
