snȁtriti
snȁtriti (, o čemu) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| snatriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | snatrim |
| 2. | snatriš |
| 3. | snatri |
| množina | |
| 1. | snatrimo |
| 2. | snatrite |
| 3. | snatre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | snatrit ću |
| 2. | snatrit ćeš |
| 3. | snatrit će |
| množina | |
| 1. | snatrit ćemo |
| 2. | snatrit ćete |
| 3. | snatrit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | snatrah |
| 2. | snatraše |
| 3. | snatraše |
| množina | |
| 1. | snatrasmo |
| 2. | snatraste |
| 3. | snatrahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | snatrio sam |
| 2. | snatrio si |
| 3. | snatrio je |
| množina | |
| 1. | snatrili smo |
| 2. | snatrili ste |
| 3. | snatrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam snatrio |
| 2. | bio si snatrio |
| 3. | bio je snatrio |
| množina | |
| 1. | bili smo snatrili |
| 2. | bili ste snatrili |
| 3. | bili su snatrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | snatri |
| množina | |
| 1. | snatrimo |
| 2. | snatrite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| snatreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| snatrio, snatrila, snatrilo | |
| snatrili, snatrile, snatrila | |
Definicija
maštati, sanjati
Etimologija
✧ vidi sȁn (I)
