snabdijévati
snabdijévati nesvrš. 〈prez. snàbdijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| snabdijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | snabdijevam |
| 2. | snabdijevaš |
| 3. | snabdijeva |
| množina | |
| 1. | snabdijevamo |
| 2. | snabdijevate |
| 3. | snabdijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | snabdijevat ću |
| 2. | snabdijevat ćeš |
| 3. | snabdijevat će |
| množina | |
| 1. | snabdijevat ćemo |
| 2. | snabdijevat ćete |
| 3. | snabdijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | snabdijevah |
| 2. | snabdijevaše |
| 3. | snabdijevaše |
| množina | |
| 1. | snabdijevasmo |
| 2. | snabdijevaste |
| 3. | snabdijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | snabdijevao sam |
| 2. | snabdijevao si |
| 3. | snabdijevao je |
| množina | |
| 1. | snabdijevali smo |
| 2. | snabdijevali ste |
| 3. | snabdijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam snabdijevao |
| 2. | bio si snabdijevao |
| 3. | bio je snabdijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo snabdijevali |
| 2. | bili ste snabdijevali |
| 3. | bili su snabdijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | snabdijevaj |
| množina | |
| 1. | snabdijevajmo |
| 2. | snabdijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| snabdijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| snabdijevao, snabdijevala, snabdijevalo | |
| snabdijevali, snabdijevale, snabdijevala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| snabdijevan, snabdijevana, snabdijevano | |
| snabdijevani, snabdijevane, snabdijevana | |
Etimologija
✧ vidi snàbdjeti
