smrzávati
smrzávati (što, se) nesvrš. 〈prez. smẕzāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smrzavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smrzavam |
| 2. | smrzavaš |
| 3. | smrzava |
| množina | |
| 1. | smrzavamo |
| 2. | smrzavate |
| 3. | smrzavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smrzavat ću |
| 2. | smrzavat ćeš |
| 3. | smrzavat će |
| množina | |
| 1. | smrzavat ćemo |
| 2. | smrzavat ćete |
| 3. | smrzavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | smrzavah |
| 2. | smrzavaše |
| 3. | smrzavaše |
| množina | |
| 1. | smrzavasmo |
| 2. | smrzavaste |
| 3. | smrzavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smrzavao sam |
| 2. | smrzavao si |
| 3. | smrzavao je |
| množina | |
| 1. | smrzavali smo |
| 2. | smrzavali ste |
| 3. | smrzavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smrzavao |
| 2. | bio si smrzavao |
| 3. | bio je smrzavao |
| množina | |
| 1. | bili smo smrzavali |
| 2. | bili ste smrzavali |
| 3. | bili su smrzavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smrzavaj |
| množina | |
| 1. | smrzavajmo |
| 2. | smrzavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| smrzavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smrzavao, smrzavala, smrzavalo | |
| smrzavali, smrzavale, smrzavala | |
Etimologija
✧ vidi smȑznuti
